zaokružívati
zaokružívati (što) nesvrš. 〈prez. zaokrùžujēm, pril. sad. zaokrùžujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaokruživati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaokružujem |
| 2. | zaokružuješ |
| 3. | zaokružuje |
| množina | |
| 1. | zaokružujemo |
| 2. | zaokružujete |
| 3. | zaokružuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaokruživat ću |
| 2. | zaokruživat ćeš |
| 3. | zaokruživat će |
| množina | |
| 1. | zaokruživat ćemo |
| 2. | zaokruživat ćete |
| 3. | zaokruživat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaokruživah |
| 2. | zaokruživaše |
| 3. | zaokruživaše |
| množina | |
| 1. | zaokruživasmo |
| 2. | zaokruživaste |
| 3. | zaokruživahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaokruživao sam |
| 2. | zaokruživao si |
| 3. | zaokruživao je |
| množina | |
| 1. | zaokruživali smo |
| 2. | zaokruživali ste |
| 3. | zaokruživali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaokruživao |
| 2. | bio si zaokruživao |
| 3. | bio je zaokruživao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaokruživali |
| 2. | bili ste zaokruživali |
| 3. | bili su zaokruživali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaokružuj |
| množina | |
| 1. | zaokružujmo |
| 2. | zaokružujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaokružujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaokruživao, zaokruživala, zaokruživalo | |
| zaokruživali, zaokruživale, zaokruživala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaokruživan, zaokruživana, zaokruživano | |
| zaokruživani, zaokruživane, zaokruživana | |
Etimologija
✧ vidi zaokrúgliti
