brȉzgati
brȉzgati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brizgati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | brizgam |
| 2. | brizgaš |
| 3. | brizga |
| množina | |
| 1. | brizgamo |
| 2. | brizgate |
| 3. | brizgaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brizgat ću |
| 2. | brizgat ćeš |
| 3. | brizgat će |
| množina | |
| 1. | brizgat ćemo |
| 2. | brizgat ćete |
| 3. | brizgat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brizgah |
| 2. | brizgaše |
| 3. | brizgaše |
| množina | |
| 1. | brizgasmo |
| 2. | brizgaste |
| 3. | brizgahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brizgao sam |
| 2. | brizgao si |
| 3. | brizgao je |
| množina | |
| 1. | brizgali smo |
| 2. | brizgali ste |
| 3. | brizgali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brizgao |
| 2. | bio si brizgao |
| 3. | bio je brizgao |
| množina | |
| 1. | bili smo brizgali |
| 2. | bili ste brizgali |
| 3. | bili su brizgali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | brizgaj |
| množina | |
| 1. | brizgajmo |
| 2. | brizgajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brizgajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brizgao, brizgala, brizgalo | |
| brizgali, brizgale, brizgala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| brizgan, brizgana, brizgano | |
| brizgani, brizgane, brizgana | |
Definicija
naglo izbijati snažnim mlazom pod velikim tlakom; šikljati (o tekućini)
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Brȉzgala (Našice, Rijeka) Brȉzgalo
