zatézati
zatézati nesvrš. 〈prez. zàtēžēm, pril. sad. zatéžūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
zatezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | zatežem |
2. | zatežeš |
3. | zateže |
množina | |
1. | zatežemo |
2. | zatežete |
3. | zatežu |
futur | |
jednina | |
1. | zatezat ću |
2. | zatezat ćeš |
3. | zatezat će |
množina | |
1. | zatezat ćemo |
2. | zatezat ćete |
3. | zatezat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | zatezah |
2. | zatezaše |
3. | zatezaše |
množina | |
1. | zatezasmo |
2. | zatezaste |
3. | zatezahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | zatezao sam |
2. | zatezao si |
3. | zatezao je |
množina | |
1. | zatezali smo |
2. | zatezali ste |
3. | zatezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam zatezao |
2. | bio si zatezao |
3. | bio je zatezao |
množina | |
1. | bili smo zatezali |
2. | bili ste zatezali |
3. | bili su zatezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | zateži |
množina | |
1. | zatežimo |
2. | zatežite |
glagolski prilog sadašnji | |
zatežući | |
glagolski pridjev aktivni | |
zatezao, zatezala, zatezalo | |
zatezali, zatezale, zatezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
zatezan, zatezana, zatezano | |
zatezani, zatezane, zatezana |