zàteći
zàteći (se) svrš. 〈prez. zatèčēm/zàteknēm (se), pril. pr. zàtekāvši (se), prid. rad. zàtekao/zàtekla (se) ž, prid. trp. zatèčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zateći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zateknem / zatečem |
| 2. | zatekneš / zatečeć |
| 3. | zatekne / zateče |
| množina | |
| 1. | zateknemo / zatečemo |
| 2. | zateknete / zatečete |
| 3. | zateknu / zateku |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zateći ću |
| 2. | zateći ćeš |
| 3. | zateći će |
| množina | |
| 1. | zateći ćemo |
| 2. | zateći ćete |
| 3. | zateći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zatekoh |
| 2. | zateče |
| 3. | zateče |
| množina | |
| 1. | zatekosmo |
| 2. | zatekoste |
| 3. | zatekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zatekao sam |
| 2. | zatekao si |
| 3. | zatekao je |
| množina | |
| 1. | zatekli smo |
| 2. | zatekli ste |
| 3. | zatekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zatekao |
| 2. | bio si zatekao |
| 3. | bio je zatekao |
| množina | |
| 1. | bili smo zatekli |
| 2. | bili ste zatekli |
| 3. | bili su zatekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zatekni / zateci |
| množina | |
| 1. | zateknimo / zatecimo |
| 2. | zateknite / zatecite |
| glagolski prilog prošli | |
| zatekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zatekao, zatekla, zateklo | |
| zatekli, zatekle, zatekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zatečen, zatečena, zatečeno | |
| zatečeni, zatečene, zatečena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. naći postojeće stanje, biti svjedok nečega što je bilo b. naći koga ondje gdje je prije bio c. uhvatiti na djelu; iznenaditi |
| 2. | (se) naći se negdje u času kad tko dođe ili kad se što počne zbivati |
Etimologija
✧ za- + v. teći
