zaštićívati
zaštićívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. zaštìćujēm, pril. sad. zaštìćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zaštićivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zaštićujem |
| 2. | zaštićuješ |
| 3. | zaštićuje |
| množina | |
| 1. | zaštićujemo |
| 2. | zaštićujete |
| 3. | zaštićuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zaštićivat ću |
| 2. | zaštićivat ćeš |
| 3. | zaštićivat će |
| množina | |
| 1. | zaštićivat ćemo |
| 2. | zaštićivat ćete |
| 3. | zaštićivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaštićivah |
| 2. | zaštićivaše |
| 3. | zaštićivaše |
| množina | |
| 1. | zaštićivasmo |
| 2. | zaštićivaste |
| 3. | zaštićivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zaštićivao sam |
| 2. | zaštićivao si |
| 3. | zaštićivao je |
| množina | |
| 1. | zaštićivali smo |
| 2. | zaštićivali ste |
| 3. | zaštićivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zaštićivao |
| 2. | bio si zaštićivao |
| 3. | bio je zaštićivao |
| množina | |
| 1. | bili smo zaštićivali |
| 2. | bili ste zaštićivali |
| 3. | bili su zaštićivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zaštićuj |
| množina | |
| 1. | zaštićujmo |
| 2. | zaštićujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| zaštićujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zaštićivao, zaštićivala, zaštićivalo | |
| zaštićivali, zaštićivale, zaštićivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| zaštićivan, zaštićivana, zaštićivano | |
| zaštićivani, zaštićivane, zaštićivana | |
Etimologija
✧ vidi zaštítiti
