brodáriti
brodáriti () nesvrš. 〈prez. bròdārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
brodariti | |
prezent | |
jednina | |
1. | brodarim |
2. | brodariš |
3. | brodari |
množina | |
1. | brodarimo |
2. | brodarite |
3. | brodare |
futur | |
jednina | |
1. | brodarit ću |
2. | brodarit ćeš |
3. | brodarit će |
množina | |
1. | brodarit ćemo |
2. | brodarit ćete |
3. | brodarit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | brodarah |
2. | brodaraše |
3. | brodaraše |
množina | |
1. | brodarasmo |
2. | brodaraste |
3. | brodarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | brodario sam |
2. | brodario si |
3. | brodario je |
množina | |
1. | brodarili smo |
2. | brodarili ste |
3. | brodarili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam brodario |
2. | bio si brodario |
3. | bio je brodario |
množina | |
1. | bili smo brodarili |
2. | bili ste brodarili |
3. | bili su brodarili |
imperativ | |
jednina | |
2. | brodari |
množina | |
1. | brodarimo |
2. | brodarite |
glagolski prilog sadašnji | |
brodareći | |
glagolski pridjev aktivni | |
brodario, brodarila, brodarilo | |
brodarili, brodarile, brodarila |
1. | baviti se brodarstvom kao zanimanjem |
2. | ploviti brodom |