žútiti
žútiti (što) nesvrš. 〈prez. žútīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žutiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žutim |
| 2. | žutiš |
| 3. | žuti |
| množina | |
| 1. | žutimo |
| 2. | žutite |
| 3. | žute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žutit ću |
| 2. | žutit ćeš |
| 3. | žutit će |
| množina | |
| 1. | žutit ćemo |
| 2. | žutit ćete |
| 3. | žutit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žućah |
| 2. | žućaše |
| 3. | žućaše |
| množina | |
| 1. | žućasmo |
| 2. | žućaste |
| 3. | žućahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žutio sam |
| 2. | žutio si |
| 3. | žutio je |
| množina | |
| 1. | žutili smo |
| 2. | žutili ste |
| 3. | žutili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žutio |
| 2. | bio si žutio |
| 3. | bio je žutio |
| množina | |
| 1. | bili smo žutili |
| 2. | bili ste žutili |
| 3. | bili su žutili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žuti |
| množina | |
| 1. | žutimo |
| 2. | žutite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žuteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žutio, žutila, žutilo | |
| žutili, žutile, žutila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žućen, žućena, žućeno | |
| žućeni, žućene, žućena | |
Definicija
| 1. | bojiti žutom bojom |
| 2. | pirjati |
Etimologija
✧ vidi žẉt
