žȉvnuti
žȉvnuti () svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. žȉvni, prid. rad. žȉvnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| živnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | živnem |
| 2. | živneš |
| 3. | živne |
| množina | |
| 1. | živnemo |
| 2. | živnete |
| 3. | živnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | živnut ću |
| 2. | živnut ćeš |
| 3. | živnut će |
| množina | |
| 1. | živnut ćemo |
| 2. | živnut ćete |
| 3. | živnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | živnuh |
| 2. | živnu |
| 3. | živnu |
| množina | |
| 1. | živnusmo |
| 2. | živnuste |
| 3. | živnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | živnuo sam |
| 2. | živnuo si |
| 3. | živnuo je |
| množina | |
| 1. | živnuli smo |
| 2. | živnuli ste |
| 3. | živnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam živnuo |
| 2. | bio si živnuo |
| 3. | bio je živnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo živnuli |
| 2. | bili ste živnuli |
| 3. | bili su živnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | živni |
| množina | |
| 1. | živnimo |
| 2. | živnite |
| glagolski prilog prošli | |
| živnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| živnuo, živnula, živnulo | |
| živnuli, živnule, živnula | |
Definicija
| 1. | postati življi; živahnuti |
| 2. | oporaviti se |
| 3. | oživjeti, probuditi se |
Etimologija
✧ vidi žȋv
