žmȉgati
žmȉgati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žmigati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žmigam |
| 2. | žmigaš |
| 3. | žmiga |
| množina | |
| 1. | žmigamo |
| 2. | žmigate |
| 3. | žmigaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žmigat ću |
| 2. | žmigat ćeš |
| 3. | žmigat će |
| množina | |
| 1. | žmigat ćemo |
| 2. | žmigat ćete |
| 3. | žmigat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žmigah |
| 2. | žmigaše |
| 3. | žmigaše |
| množina | |
| 1. | žmigasmo |
| 2. | žmigaste |
| 3. | žmigahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žmigao sam |
| 2. | žmigao si |
| 3. | žmigao je |
| množina | |
| 1. | žmigali smo |
| 2. | žmigali ste |
| 3. | žmigali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žmigao |
| 2. | bio si žmigao |
| 3. | bio je žmigao |
| množina | |
| 1. | bili smo žmigali |
| 2. | bili ste žmigali |
| 3. | bili su žmigali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žmigaj |
| množina | |
| 1. | žmigajmo |
| 2. | žmigajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žmigajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žmigao, žmigala, žmigalo | |
| žmigali, žmigale, žmigala | |
Definicija
| 1. | uočljivo stiskati očne kapke više nego što je obično iz navike ili zbog podražaja |
| 2. | razg. uključiti žmigavac |
| 3. | () javljati se svjetlom, isprekidano ili prigušeno svijetliti [daleko na Dnjestru žmigao je jedan reflektor]; blinkati |
Etimologija
✧ prasl. *mьžigati ≃ slov. dijal. žmige: trepavice ≃ v. žmiriti
