žéstiti se
žéstiti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. žéstēći se, gl. im. žéšćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žestim |
| 2. | žestiš |
| 3. | žesti |
| množina | |
| 1. | žestimo |
| 2. | žestite |
| 3. | žeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žestit ću |
| 2. | žestit ćeš |
| 3. | žestit će |
| množina | |
| 1. | žestit ćemo |
| 2. | žestit ćete |
| 3. | žestit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žešćah |
| 2. | žešćaše |
| 3. | žešćaše |
| množina | |
| 1. | žešćasmo |
| 2. | žešćaste |
| 3. | žešćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žestio sam |
| 2. | žestio si |
| 3. | žestio je |
| množina | |
| 1. | žestili smo |
| 2. | žestili ste |
| 3. | žestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žestio |
| 2. | bio si žestio |
| 3. | bio je žestio |
| množina | |
| 1. | bili smo žestili |
| 2. | bili ste žestili |
| 3. | bili su žestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žesti |
| množina | |
| 1. | žestimo |
| 2. | žestite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žesteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žestio, žestila, žestilo | |
| žestili, žestile, žestila | |
Definicija
ljutiti se, gnjeviti se
Etimologija
✧ vidi žȇst
