brunírati
brunírati (što) dv. 〈prez. brùnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. brùnīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| brunirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bruniram |
| 2. | bruniraš |
| 3. | brunira |
| množina | |
| 1. | bruniramo |
| 2. | brunirate |
| 3. | bruniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | brunirat ću |
| 2. | brunirat ćeš |
| 3. | brunirat će |
| množina | |
| 1. | brunirat ćemo |
| 2. | brunirat ćete |
| 3. | brunirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | brunirah |
| 2. | bruniraše |
| 3. | bruniraše |
| množina | |
| 1. | brunirasmo |
| 2. | bruniraste |
| 3. | brunirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | brunirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | brunirao sam |
| 2. | brunirao si |
| 3. | brunirao je |
| množina | |
| 1. | brunirali smo |
| 2. | brunirali ste |
| 3. | brunirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam brunirao |
| 2. | bio si brunirao |
| 3. | bio je brunirao |
| množina | |
| 1. | bili smo brunirali |
| 2. | bili ste brunirali |
| 3. | bili su brunirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bruniraj |
| množina | |
| 1. | brunirajmo |
| 2. | brunirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| brunirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| bruniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| brunirao, brunirala, bruniralo | |
| brunirali, brunirale, brunirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| bruniran, brunirana, brunirano | |
| brunirani, brunirane, brunirana | |
Definicija
tehn. prevući/prevlačiti metalne predmete tamnom kemijskom otopinom (»oksidacija čelika«) radi zaštite i izbjegavanja nepoželjnog odsjaja [brunirati puščane cijevi]
Etimologija
✧ fr. brunir
