ženírati se
ženírati se nesvrš. 〈prez. žènīrām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ženirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ženiram |
| 2. | ženiraš |
| 3. | ženira |
| množina | |
| 1. | ženiramo |
| 2. | ženirate |
| 3. | ženiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ženirat ću |
| 2. | ženirat ćeš |
| 3. | ženirat će |
| množina | |
| 1. | ženirat ćemo |
| 2. | ženirat ćete |
| 3. | ženirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ženirah |
| 2. | ženiraše |
| 3. | ženiraše |
| množina | |
| 1. | ženirasmo |
| 2. | ženiraste |
| 3. | ženirahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ženirao sam |
| 2. | ženirao si |
| 3. | ženirao je |
| množina | |
| 1. | ženirali smo |
| 2. | ženirali ste |
| 3. | ženirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ženirao |
| 2. | bio si ženirao |
| 3. | bio je ženirao |
| množina | |
| 1. | bili smo ženirali |
| 2. | bili ste ženirali |
| 3. | bili su ženirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ženiraj |
| množina | |
| 1. | ženirajmo |
| 2. | ženirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ženirajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ženirao, ženirala, ženiralo | |
| ženirali, ženirale, ženirala | |
Definicija
razg. ustručavati se, sustezati se
Etimologija
✧ njem. sich genieren ← fr. gêner
