žȅti
žȅti nesvrš. 〈prez. žȁnjēm, pril. sad. žànjūći, imp. žànji, prid. rad. žȅo/žȅla ž, prid. trp. žȇt/žnjèven〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
žeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | žanjem / žnjem |
2. | žanješ / žnješ |
3. | žanje / žnje |
množina | |
1. | žanjemo / žnjemo |
2. | žanjete / žnjete |
3. | žanju / žnju |
futur | |
jednina | |
1. | žet ću |
2. | žet ćeš |
3. | žet će |
množina | |
1. | žet ćemo |
2. | žet ćete |
3. | žet će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | žanjah / žnjah |
2. | žanjaše / žnjaše |
3. | žanjaše / žnjaše |
množina | |
1. | žanjasmo / žnjasmo |
2. | žanjaste / žnjaste |
3. | žanjahu / žnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | žeo / žnjeo sam |
2. | žeo / žnjeo si |
3. | žeo / žnjeo je |
množina | |
1. | želi / žnjeli smo |
2. | želi / žnjeli ste |
3. | želi / žnjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam žeo / žnjeo |
2. | bio si žeo / žnjeo |
3. | bio je žeo / žnjeo |
množina | |
1. | bili smo želi / žnjeli |
2. | bili ste želi / žnjeli |
3. | bili su želi / žnjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | žanji / žnji |
množina | |
1. | žanjimo / žnjimo |
2. | žanjite / žnjite |
glagolski prilog sadašnji | |
žanjući | |
glagolski pridjev aktivni | |
žeo / žnjeo, žela / žnjela, želo / žnjelo | |
želi / žnjeli, žele / žnjele, žela / žnjela | |
glagolski pridjev pasivni | |
žnjeven / žet, žnjevena / žeta, žnjeveno / žeto | |
žnjeveni / žeti, žnjevene / žete, žnjevena / žeta |
1. | srpom sjeći stabljike žita s klasjem, brati, skidati žito |
2. | pren. ubirati plodove rada [kako siješ tako ćeš i žeti prema radu bit će i rezultati, usp. žetva; tko vjetar sije, buru žanje tko izaziva zlo, dočekat će još veće] |