ȉdiofōnskī
ȉdiofōnskī prid.
Definicija
koji titranjem elastične materije od koje su načinjeni (metal, drvo) proizvode zvuk
Sintagma
∆ idiofonski instrumenti glazb. instrumenti koji daju zvuk udaranjem (triangl, gong, ksilofon, zvona) treskanjem (čegrtaljke, klepetaljke, zvončići, def), trzanjem (drombulja, muzičke kutije), struganjem, trljanjem (Glassharmonika, Nagelgeige)
Etimologija
✧ vidi idiofònija
