žȁcnuti se
žȁcnuti se svrš. 〈prez. žȁcnēm se, pril. pr. -ūvši se, prid. rad. žȁcnuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žacnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žacnem |
| 2. | žacneš |
| 3. | žacne |
| množina | |
| 1. | žacnemo |
| 2. | žacnete |
| 3. | žacnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žacnut ću |
| 2. | žacnut ćeš |
| 3. | žacnut će |
| množina | |
| 1. | žacnut ćemo |
| 2. | žacnut ćete |
| 3. | žacnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | žacnuh |
| 2. | žacnu |
| 3. | žacnu |
| množina | |
| 1. | žacnusmo |
| 2. | žacnuste |
| 3. | žacnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žacnuo sam |
| 2. | žacnuo si |
| 3. | žacnuo je |
| množina | |
| 1. | žacnuli smo |
| 2. | žacnuli ste |
| 3. | žacnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žacnuo |
| 2. | bio si žacnuo |
| 3. | bio je žacnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo žacnuli |
| 2. | bili ste žacnuli |
| 3. | bili su žacnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žacni |
| množina | |
| 1. | žacnimo |
| 2. | žacnite |
| glagolski prilog prošli | |
| žacnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žacnuo, žacnula, žacnulo | |
| žacnuli, žacnule, žacnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žacnut, žacnuta, žacnuto | |
| žacnuti, žacnute, žacnuta | |
Definicija
trgnuti se na nagli poticaj, bez udjela volje
Etimologija
✧ vidi žálac
