zulfìkār
zulfìkār m 〈G zulfikára〉
Definicija
vojn. pov. vrsta sablje, teška sablja
Onomastika
♦ Zulfìkār m. os. ime (musl.): hip.: Zúko, Zúlfo
◊ pr. (od imena i nadimačka): Zukánović (180, Nova Gradiška, Kutina, Knin, Slavonija), Zúkić (140, Zagreb, Vinkovci, Istra, Primorje), Zúko (Ludbreg, Sisak), Zẉković (Osijek, Pula, Zagreb), Zúle (Zẉle) (Rijeka, Pula), Zúlfić (Zagreb, Šibenik, Osijek), Zùlfikari (Zagreb, ← alb.), Zùlfikarpašić (Zagreb, Buje, + v. paša)
◊ pr. (od imena i nadimačka): Zukánović (180, Nova Gradiška, Kutina, Knin, Slavonija), Zúkić (140, Zagreb, Vinkovci, Istra, Primorje), Zúko (Ludbreg, Sisak), Zẉković (Osijek, Pula, Zagreb), Zúle (Zẉle) (Rijeka, Pula), Zúlfić (Zagreb, Šibenik, Osijek), Zùlfikari (Zagreb, ← alb.), Zùlfikarpašić (Zagreb, Buje, + v. paša)
Etimologija
✧ tur. ← ḍu-l-fäqār ← arap. ḍū: vlasnik + äl-fäqār: pršljen; ime sablje koja je po hrptu imala pršljenove i koju je Muhamed poklonio hazreti Aliji, a ovaj je pokazao s njom veliko junaštvo, tako da je postala simbolom junaštva i pobjede
