zȕcnuti
zȕcnuti (što, o čemu) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. zȕcni, prid. rad. zȕcnuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| zucnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | zucnem |
| 2. | zucneš |
| 3. | zucne |
| množina | |
| 1. | zucnemo |
| 2. | zucnete |
| 3. | zucnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | zucnut ću |
| 2. | zucnut ćeš |
| 3. | zucnut će |
| množina | |
| 1. | zucnut ćemo |
| 2. | zucnut ćete |
| 3. | zucnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | zucnuh |
| 2. | zucnu |
| 3. | zucnu |
| množina | |
| 1. | zucnusmo |
| 2. | zucnuste |
| 3. | zucnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | zucnuo sam |
| 2. | zucnuo si |
| 3. | zucnuo je |
| množina | |
| 1. | zucnuli smo |
| 2. | zucnuli ste |
| 3. | zucnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam zucnuo |
| 2. | bio si zucnuo |
| 3. | bio je zucnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo zucnuli |
| 2. | bili ste zucnuli |
| 3. | bili su zucnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | zucni |
| množina | |
| 1. | zucnimo |
| 2. | zucnite |
| glagolski prilog prošli | |
| zucnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| zucnuo, zucnula, zucnulo | |
| zucnuli, zucnule, zucnula | |
Definicija
razg. reći neku pojedinost o čemu; natuknuti, nabaciti
Frazeologija
⃟ ni zucnuti ni pisnuti, ne reći ni riječi
Etimologija
✧ vidi zȕc
