znáčiti
znáčiti (što) nesvrš. 〈prez. znȃčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| značiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | značim |
| 2. | značiš |
| 3. | znači |
| množina | |
| 1. | značimo |
| 2. | značite |
| 3. | znače |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | značit ću |
| 2. | značit ćeš |
| 3. | značit će |
| množina | |
| 1. | značit ćemo |
| 2. | značit ćete |
| 3. | značit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | značah |
| 2. | značaše |
| 3. | značaše |
| množina | |
| 1. | značasmo |
| 2. | značaste |
| 3. | značahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | značio sam |
| 2. | značio si |
| 3. | značio je |
| množina | |
| 1. | značili smo |
| 2. | značili ste |
| 3. | značili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam značio |
| 2. | bio si značio |
| 3. | bio je značio |
| množina | |
| 1. | bili smo značili |
| 2. | bili ste značili |
| 3. | bili su značili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | znači |
| množina | |
| 1. | značimo |
| 2. | značite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| značeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| značio, značila, značilo | |
| značili, značile, značila | |
Definicija
| 1. | biti nosilac značenja (o znaku) |
| 2. | biti najava ili mogućnost prepoznavanja čega [oblaci znače kišu] |
| 3. | biti važan, predstavljati nešto, biti uvažen (o osobama) |
| 4. | (što, komu) imati važnost za koga, biti važan komu [ti mi značiš sve u životu] |
Frazeologija
⃟ (to još) ne mora značiti nije pouzdano, ne mora biti;
što ne znači da... (kao relativna rečenica uvodi još jednu rečenicu ili riječ kao najavu da se ne isključuje radnja oprečna onoj koja je rečena prije najave) [Dosad sam ŠUTIO, što ne znači da neću jednoga dana i nešto REĆI];
to nešto znači to nije nevažno;
znači... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili na svoje riječi kao zaključak ili rekapitulacija rečenoga) [A: Sutra moramo svi biti ovdje u deset sati B: Znači u deset]; onda, dakle
što ne znači da... (kao relativna rečenica uvodi još jednu rečenicu ili riječ kao najavu da se ne isključuje radnja oprečna onoj koja je rečena prije najave) [Dosad sam ŠUTIO, što ne znači da neću jednoga dana i nešto REĆI];
to nešto znači to nije nevažno;
znači... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili na svoje riječi kao zaključak ili rekapitulacija rečenoga) [A: Sutra moramo svi biti ovdje u deset sati B: Znači u deset]; onda, dakle
Etimologija
✧ vidi znȃk
