žáriti
žáriti (se) nesvrš. 〈prez. žȃrīm (se), pril. sad. -rēći (se), gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žarim |
| 2. | žariš |
| 3. | žari |
| množina | |
| 1. | žarimo |
| 2. | žarite |
| 3. | žare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žarit ću |
| 2. | žarit ćeš |
| 3. | žarit će |
| množina | |
| 1. | žarit ćemo |
| 2. | žarit ćete |
| 3. | žarit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žarah |
| 2. | žaraše |
| 3. | žaraše |
| množina | |
| 1. | žarasmo |
| 2. | žaraste |
| 3. | žarahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žario sam |
| 2. | žario si |
| 3. | žario je |
| množina | |
| 1. | žarili smo |
| 2. | žarili ste |
| 3. | žarili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žario |
| 2. | bio si žario |
| 3. | bio je žario |
| množina | |
| 1. | bili smo žarili |
| 2. | bili ste žarili |
| 3. | bili su žarili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žari |
| množina | |
| 1. | žarimo |
| 2. | žarite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žareći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žario, žarila, žarilo | |
| žarili, žarile, žarila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| žaren, žarena, žareno | |
| žareni, žarene, žarena | |
Definicija
| 1. | () jako grijati; zagrijavati |
| 2. | (, se) a. širiti rumen sjaj, obasjavati (se) rumenilom, obuzimati rumenilom b. posipati vrućim pepelom kruh ili pogaču u krušnoj peći |
Frazeologija
⃟ žariti i paliti samovoljno i bezobzirno raditi i upravljati, biti svemoćan
Etimologija
✧ vidi žȃr
