žamòriti
žamòriti nesvrš. 〈prez. žàmorīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| žamoriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | žamorim |
| 2. | žamoriš |
| 3. | žamori |
| množina | |
| 1. | žamorimo |
| 2. | žamorite |
| 3. | žamore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | žamorit ću |
| 2. | žamorit ćeš |
| 3. | žamorit će |
| množina | |
| 1. | žamorit ćemo |
| 2. | žamorit ćete |
| 3. | žamorit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | žamorah |
| 2. | žamoraše |
| 3. | žamoraše |
| množina | |
| 1. | žamorasmo |
| 2. | žamoraste |
| 3. | žamorahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | žamorio sam |
| 2. | žamorio si |
| 3. | žamorio je |
| množina | |
| 1. | žamorili smo |
| 2. | žamorili ste |
| 3. | žamorili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam žamorio |
| 2. | bio si žamorio |
| 3. | bio je žamorio |
| množina | |
| 1. | bili smo žamorili |
| 2. | bili ste žamorili |
| 3. | bili su žamorili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | žamori |
| množina | |
| 1. | žamorimo |
| 2. | žamorite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| žamoreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| žamorio, žamorila, žamorilo | |
| žamorili, žamorile, žamorila | |
Definicija
praviti žamor; žagoriti
Etimologija
✧ vidi žȃmor
