bȕćkati
bȕćkati (, se) nesvrš. 〈prez. -ām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bućkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bućkam |
| 2. | bućkaš |
| 3. | bućka |
| množina | |
| 1. | bućkamo |
| 2. | bućkate |
| 3. | bućkaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bućkat ću |
| 2. | bućkat ćeš |
| 3. | bućkat će |
| množina | |
| 1. | bućkat ćemo |
| 2. | bućkat ćete |
| 3. | bućkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bućkah |
| 2. | bućkaše |
| 3. | bućkaše |
| množina | |
| 1. | bućkasmo |
| 2. | bućkaste |
| 3. | bućkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bućkao sam |
| 2. | bućkao si |
| 3. | bućkao je |
| množina | |
| 1. | bućkali smo |
| 2. | bućkali ste |
| 3. | bućkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bućkao |
| 2. | bio si bućkao |
| 3. | bio je bućkao |
| množina | |
| 1. | bili smo bućkali |
| 2. | bili ste bućkali |
| 3. | bili su bućkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bućkaj |
| množina | |
| 1. | bućkajmo |
| 2. | bućkajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bućkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bućkao, bućkala, bućkalo | |
| bućkali, bućkale, bućkala | |
Definicija
| 1. | udarati, pljeskati po vodi (tekućini) ili žitkoj masi (prema šumu koji se dočarava kao buć) |
| 2. | tući vrhnje pri pravljenju maslaca |
| 3. | (se) ležati ili lagano se kretati u vodi (ob. uz osjećaj ugode i tako da se proizvode šumovi poput buć) |
Etimologija
✧ vidi bȕć
