Hrvatski jezični portal

cèsta

cèsta ž 〈G mn céstā〉

Izvedeni oblici
jednina
N cesta
G ceste
D cesti
A cestu
V cesto
L cesti
I cestom
množina
N ceste
G cesta
D cestama
A ceste
V ceste
L cestama
I cestama
Definicija
1. javna, uređena prometna površina veće širine za vozila i pješake, obično međumjesna ili izvan mjesta [glavna cesta; autocesta; asfaltirana cesta; seoska cesta; ravna cesta; cesta s mnogo zavoja; dobra (loša) cesta; kružna cesta; sletjeti s ceste; stanje na cestama; naći se na cesti; pomoć na cesti; obilazna cesta; prilazna cesta]
2. dio te površine isključivo namijenjen vozilima [ne hodaj po cesti; Pazi! Cesta!]
Sintagma
dvosmjerna cesta prometnica po kojoj se vozila kreću u oba smjera;
jednosmjerna cesta;
Jozefinska cesta pov. cesta Karlovac-Senj;
Karolinška cesta pov. cesta Karlovac-Kraljevica;
Lujzinska cesta pov. cesta Karlovac-Rijeka, Lujzijana
Frazeologija
izbaciti na cestu, usp. ulica ⃟;
naći se (ostati) na cesti, usp. ulica
Onomastika
pr. (prema zanimanju): Cȅsnīk (Samobor), Cȅstār (320, Varaždin, Podravina), Cèstarić (240, Banovina), Cȅstnīk (Pula)
Etimologija
prasl. *cěsta (stčeš. cěsta, rus. cestit': čistiti) ≃ čistiti (v. čist), kalk. lat. (via) strata: poravnana staza