centùmvīr
centùmvīr m 〈G centumvíra〉
Definicija
pravn. pov. jedan iz kolegija od 105 sudaca koji su u antičkom Rimu sudili naročito u slučajevima vezanima za ostavštine i oporuke
Etimologija
✧ lat. centumvir ≃ centum: sto + vir: muž
