burgìjati
burgìjati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| burgijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | burgijam |
| 2. | burgijaš |
| 3. | burgija |
| množina | |
| 1. | burgijamo |
| 2. | burgijate |
| 3. | burgijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | burgijat ću |
| 2. | burgijat ćeš |
| 3. | burgijat će |
| množina | |
| 1. | burgijat ćemo |
| 2. | burgijat ćete |
| 3. | burgijat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | burgijah |
| 2. | burgijaše |
| 3. | burgijaše |
| množina | |
| 1. | burgijasmo |
| 2. | burgijaste |
| 3. | burgijahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | burgijao sam |
| 2. | burgijao si |
| 3. | burgijao je |
| množina | |
| 1. | burgijali smo |
| 2. | burgijali ste |
| 3. | burgijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam burgijao |
| 2. | bio si burgijao |
| 3. | bio je burgijao |
| množina | |
| 1. | bili smo burgijali |
| 2. | bili ste burgijali |
| 3. | bili su burgijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | burgijaj |
| množina | |
| 1. | burgijajmo |
| 2. | burgijajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| burgijajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| burgijao, burgijala, burgijalo | |
| burgijali, burgijale, burgijala | |
Definicija
| 1. | reg. rij. bušiti, svrdlati |
| 2. | ekspr. pomalo i ustrajno raditi na čemu protiv koga, ustrajno provoditi sitne akcije, pakosti itd. |
Etimologija
✧ vidi bùrgija
