bùntōvnīk
bùntōvnīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | buntovnik |
| G | buntovnika |
| D | buntovniku |
| A | buntovnika |
| V | buntovniče |
| L | buntovniku |
| I | buntovnikom |
| množina | |
| N | buntovnici |
| G | buntovnika |
| D | buntovnicima |
| A | buntovnike |
| V | buntovnici |
| L | buntovnicima |
| I | buntovnicima |
Definicija
onaj koji sudjeluje u buntu, u buni, koji uvijek protestira, onaj koji se stalno buni; bundžija, bunilac, pobunjenik
Etimologija
✧ vidi bùnt
