cȁrevati
cȁrevati (cȁrovati) nesvrš. 〈prez. càrujēm, pril. sad. càrujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
carevati | |
prezent | |
jednina | |
1. | carujem |
2. | caruješ |
3. | caruje |
množina | |
1. | carujemo |
2. | carujete |
3. | caruju |
futur | |
jednina | |
1. | carevat ću |
2. | carevat ćeš |
3. | carevat će |
množina | |
1. | carevat ćemo |
2. | carevat ćete |
3. | carevat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | carevah |
2. | carevaše |
3. | carevaše |
množina | |
1. | carevasmo |
2. | carevaste |
3. | carevahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | carevao sam |
2. | carevao si |
3. | carevao je |
množina | |
1. | carevali smo |
2. | carevali ste |
3. | carevali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam carevao |
2. | bio si carevao |
3. | bio je carevao |
množina | |
1. | bili smo carevali |
2. | bili ste carevali |
3. | bili su carevali |
imperativ | |
jednina | |
2. | caruj |
množina | |
1. | carujmo |
2. | carujte |
glagolski prilog sadašnji | |
carujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
carevao, carevala, carevalo | |
carevali, carevale, carevala |
1. | (, nad čim) vladati u svojstvu cara, biti nosilac carske vlasti |
2. | () pren. biti proširen, biti ono što dominira; prevladavati (pojmovima, umjetnostima, svjetonazorima, uvjerenjima, predrasudama itd.) |
3. | pren. baniti se, kraljevati, pašovati |