cȁp
cȁp uzv.
Definicija
| 1. | riječ koja se izgovara u zn. neočekivana preokreta u onome o čemu se govori (u ležernoj konverzaciji) |
| 2. | riječ kojom se predočuje zvuk ubrzana, laka koraka |
Etimologija
✧ onom. ≃ rus. cápat': zgrabiti, polj. capać: teško koračati
