cementírati
cementírati (što) dv. 〈prez. cemèntīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| cementirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | cementiram |
| 2. | cementiraš |
| 3. | cementira |
| množina | |
| 1. | cementiramo |
| 2. | cementirate |
| 3. | cementiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | cementirat ću |
| 2. | cementirat ćeš |
| 3. | cementirat će |
| množina | |
| 1. | cementirat ćemo |
| 2. | cementirat ćete |
| 3. | cementirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | cementirah |
| 2. | cementiraše |
| 3. | cementiraše |
| množina | |
| 1. | cementirasmo |
| 2. | cementiraste |
| 3. | cementirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | cementirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | cementirao sam |
| 2. | cementirao si |
| 3. | cementirao je |
| množina | |
| 1. | cementirali smo |
| 2. | cementirali ste |
| 3. | cementirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam cementirao |
| 2. | bio si cementirao |
| 3. | bio je cementirao |
| množina | |
| 1. | bili smo cementirali |
| 2. | bili ste cementirali |
| 3. | bili su cementirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | cementiraj |
| množina | |
| 1. | cementirajmo |
| 2. | cementirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| cementirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| cementiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| cementirao, cementirala, cementiralo | |
| cementirali, cementirale, cementirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| cementiran, cementirana, cementirano | |
| cementirani, cementirane, cementirana | |
Definicija
| 1. | prevući/prevlačiti, puniti/popunjavati, (po)vezati cementom |
| 2. | provesti/provoditi cementaciju |
| 3. | pren. a. čvrsto vezati (učvrstiti kao cementom) b. učiniti da neka pojava, stanje stvari, način provođenja nekog postupka itd. ostane kao trajan; zakočiti u razvoju, zalediti, skameniti, ukočiti |
Etimologija
✧ vidi cèment
