Hrvatski jezični portal

knȇz1

knȇz1 m 〈V knȇže, N mn knȅzovi/knéževi〉

Izvedeni oblici
jednina
N knez
G kneza
D knezu
A kneza
V kneže
L knezu
I knezom
množina
N knezovi
G knezova
D knezovima
A knezove
V knezovi
L knezovima
I knezovima
Definicija
pov.
1. feudalni nasljedni vladarski naslov
2. seoski starješina
3. u nekim zemljama (posebno u Bosni) niži državni službenik, usp. velmoža
Onomastika
pr. (prema nekoj upravnoj službi ili nadimačka): Knégo (210, Dubrovnik), Knȇš (Slavonski Brod), Knȇz (1470, Zagorje, S Dalmacija, Primorje), Knézac (Karlovac), Kȅnezek (Ludbreg, Podravina), Knȅzetić (Ozalj), Knézević (Zagora, S Dalmacija, Lika), Knèzičić (Ðakovo), Knézić (510, Donja Stubica, Zagorje), Knezòci (Varaždin, Zagorje), Knȇzović (Knezòvić) (1550, sred. Dalmacija), Knȇž (Slavonski Brod), Knéžević (11720, Lika, Kordun, S Dalmacija, Slavonija), Knéžić (790, J i sred. Dalmacija, Banovina), Knjèginić (Slavonija), Knjèginjić (Nova Gradiška), Knjéžević (Slavonija)
top. (naselja): Kàniška gláva (Požega), Kàniške drȁge (ždrijelo, Gospić), Kàniža (Petrinja, Gospić, Brod), Knȇz (nekoliko zaselaka u Ravnim kotarima), Knȇz Gòrica (160, Karlovac), Knézovec (Čakovec, 376 stan.), Knȇzov járak (dol, Međimurje), Knezòvljani (Hrvatska Kostajnica, 177 stan.), Knéžac (Dubrovnik), Knéžci (Požega, 93 stan.), Knéževac (Požega, 131 stan.), Knéževići (više zaselaka po Ravnim kotarima), Knéžević Kòsa (172, Vojnić), Knéžev vȓh (Senj), Knèžpolje usp. i mađ. Kanjiža
Etimologija
prasl. *kъnędzь (rus. knjaz', polj. ksiądz) ← got. *kuningaz: vladar ≃ njem. König: kralj