knjávati
knjávati nesvrš. 〈prez. knjȃvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
knjavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | knjavam |
2. | knjavaš |
3. | knjava |
množina | |
1. | knjavamo |
2. | knjavate |
3. | knjavaju |
futur | |
jednina | |
1. | knjavat ću |
2. | knjavat ćeš |
3. | knjavat će |
množina | |
1. | knjavat ćemo |
2. | knjavat ćete |
3. | knjavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | knjavah |
2. | knjavaše |
3. | knjavaše |
množina | |
1. | knjavasmo |
2. | knjavaste |
3. | knjavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | knjavao sam |
2. | knjavao si |
3. | knjavao je |
množina | |
1. | knjavali smo |
2. | knjavali ste |
3. | knjavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam knjavao |
2. | bio si knjavao |
3. | bio je knjavao |
množina | |
1. | bili smo knjavali |
2. | bili ste knjavali |
3. | bili su knjavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | knjavaj |
množina | |
1. | knjavajmo |
2. | knjavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
knjavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
knjavao, knjavala, knjavalo | |
knjavali, knjavale, knjavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
knjavan, knjavana, knjavano | |
knjavani, knjavane, knjavana |