kínjiti
kínjiti (koga) nesvrš. 〈prez. kȋnjīm, pril. sad. kínjēći, gl. im. kìnjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kinjiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kinjim |
| 2. | kinjiš |
| 3. | kinji |
| množina | |
| 1. | kinjimo |
| 2. | kinjite |
| 3. | kinje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kinjit ću |
| 2. | kinjit ćeš |
| 3. | kinjit će |
| množina | |
| 1. | kinjit ćemo |
| 2. | kinjit ćete |
| 3. | kinjit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kinjah |
| 2. | kinjaše |
| 3. | kinjaše |
| množina | |
| 1. | kinjasmo |
| 2. | kinjaste |
| 3. | kinjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kinjio sam |
| 2. | kinjio si |
| 3. | kinjio je |
| množina | |
| 1. | kinjili smo |
| 2. | kinjili ste |
| 3. | kinjili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kinjio |
| 2. | bio si kinjio |
| 3. | bio je kinjio |
| množina | |
| 1. | bili smo kinjili |
| 2. | bili ste kinjili |
| 3. | bili su kinjili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kinji |
| množina | |
| 1. | kinjimo |
| 2. | kinjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kinjeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kinjio, kinjila, kinjilo | |
| kinjili, kinjile, kinjila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kinjen, kinjena, kinjeno | |
| kinjeni, kinjene, kinjena | |
Definicija
reg. mučiti; dosađivati komu
Etimologija
✧ vidi kína
