klátiti se
klátiti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. klátēći se, gl. im. -ćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| klatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | klatim |
| 2. | klatiš |
| 3. | klati |
| množina | |
| 1. | klatimo |
| 2. | klatite |
| 3. | klate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | klatit ću |
| 2. | klatit ćeš |
| 3. | klatit će |
| množina | |
| 1. | klatit ćemo |
| 2. | klatit ćete |
| 3. | klatit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | klaćah |
| 2. | klaćaše |
| 3. | klaćaše |
| množina | |
| 1. | klaćasmo |
| 2. | klaćaste |
| 3. | klaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | klatio sam |
| 2. | klatio si |
| 3. | klatio je |
| množina | |
| 1. | klatili smo |
| 2. | klatili ste |
| 3. | klatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam klatio |
| 2. | bio si klatio |
| 3. | bio je klatio |
| množina | |
| 1. | bili smo klatili |
| 2. | bili ste klatili |
| 3. | bili su klatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | klati |
| množina | |
| 1. | klatimo |
| 2. | klatite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| klateći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| klatio, klatila, klatilo | |
| klatili, klatile, klatila | |
Definicija
| 1. | gibati se kao klatno, učvršćen u gornjoj krajnjoj točki gibati se donjim krajem lijevo-desno, gibati se kao klatno sata |
| 2. | kretati se polagano s noge na nogu, kretati se u hodu tako da se težina tijela vidljivo prenosi s jedne noge na drugu i da se tijelo tako naginje; klatariti se |
| 3. | skitati se, potepati se; klatariti se |
Etimologija
✧ prasl. *koltiti: udarati (rus. kolotít', češ. klátiti: tresti) ≃ v. klati
