klàksōn
klàksōn m 〈G klaksóna〉
Definicija
| 1. | pom. tehn. zvučni sustav za uzbunjivanje i unutrašnje veze u brodu |
| 2. | truba prometnog sredstva, ob. starijih automobila, s gumenom kuglom koja se oglašava na pritisak rukom; automobilska truba |
Etimologija
✧ engl. claxon
