klȁditi se
klȁditi se (, na koga, na što) nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -dēći se, gl. im. -đēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kladiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | kladim |
2. | kladiš |
3. | kladi |
množina | |
1. | kladimo |
2. | kladite |
3. | klade |
futur | |
jednina | |
1. | kladit ću |
2. | kladit ćeš |
3. | kladit će |
množina | |
1. | kladit ćemo |
2. | kladit ćete |
3. | kladit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | klađah |
2. | klađaše |
3. | klađaše |
množina | |
1. | klađasmo |
2. | klađaste |
3. | klađahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kladio sam |
2. | kladio si |
3. | kladio je |
množina | |
1. | kladili smo |
2. | kladili ste |
3. | kladili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kladio |
2. | bio si kladio |
3. | bio je kladio |
množina | |
1. | bili smo kladili |
2. | bili ste kladili |
3. | bili su kladili |
imperativ | |
jednina | |
2. | kladi |
množina | |
1. | kladimo |
2. | kladite |
glagolski prilog sadašnji | |
kladeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
kladio, kladila, kladilo | |
kladili, kladile, kladila |