klìjent
klìjent m 〈G mn -nātā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | klijent |
| G | klijenta |
| D | klijentu |
| A | klijenta |
| V | klijente |
| L | klijentu |
| I | klijentom |
| množina | |
| N | klijenti |
| G | klijenata |
| D | klijentima |
| A | klijente |
| V | klijenti |
| L | klijentima |
| I | klijentima |
Definicija
| 1. | pov. u starom Rimu, osoba iz plebejskog staleža ovisna o patronu; podanik, štićenik |
| 2. | ekon. trg. a. stalni posjetilac; kupac, mušterija b. osoba s kojom u poslovnom odnosu stoji neka kreditna, trgovačka ili industrijska organizacija |
| 3. | pravn. osoba koja vođenje svog posla ili interesa povjerava drugome (odvjetniku, istražitelju itd.) |
| 4. | inform. kompjuter u mreži koji upotrebljava resurse servera |
Etimologija
✧ njem. Klient ← lat. cliens: koji traži zaštitu moćnijega
