kljȕcati
kljȕcati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
kljucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kljucam |
2. | kljucaš |
3. | kljuca |
množina | |
1. | kljucamo |
2. | kljucate |
3. | kljucaju |
futur | |
jednina | |
1. | kljucat ću |
2. | kljucat ćeš |
3. | kljucat će |
množina | |
1. | kljucat ćemo |
2. | kljucat ćete |
3. | kljucat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kljucah |
2. | kljucaše |
3. | kljucaše |
množina | |
1. | kljucasmo |
2. | kljucaste |
3. | kljucahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | kljucao sam |
2. | kljucao si |
3. | kljucao je |
množina | |
1. | kljucali smo |
2. | kljucali ste |
3. | kljucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kljucao |
2. | bio si kljucao |
3. | bio je kljucao |
množina | |
1. | bili smo kljucali |
2. | bili ste kljucali |
3. | bili su kljucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kljucaj |
množina | |
1. | kljucajmo |
2. | kljucajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kljucajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
kljucao, kljucala, kljucalo | |
kljucali, kljucale, kljucala | |
glagolski pridjev pasivni | |
kljucan, kljucana, kljucano | |
kljucani, kljucane, kljucana |
1. | () (o pticama) a. (što) uzimati hranu kljunom b. (o što) udarati kljunom [kljucati o drvo]; kljukati, kljuvati |
2. | a. (koga) riječima neprestano podjarivati koga; nabadati b. (komu) stalno čime gnjaviti koga, dosađivati upornim inzistiranjem [kljucati sa svojim molbama] |