kljùčati
kljùčati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ključati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ključam |
2. | ključaš |
3. | ključa |
množina | |
1. | ključamo |
2. | ključate |
3. | ključaju |
futur | |
jednina | |
1. | ključat ću |
2. | ključat ćeš |
3. | ključat će |
množina | |
1. | ključat ćemo |
2. | ključat ćete |
3. | ključat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ključah |
2. | ključaše |
3. | ključaše |
množina | |
1. | ključasmo |
2. | ključaste |
3. | ključahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ključao sam |
2. | ključao si |
3. | ključao je |
množina | |
1. | ključali smo |
2. | ključali ste |
3. | ključali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ključao |
2. | bio si ključao |
3. | bio je ključao |
množina | |
1. | bili smo ključali |
2. | bili ste ključali |
3. | bili su ključali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ključaj |
množina | |
1. | ključajmo |
2. | ključajte |
glagolski prilog sadašnji | |
ključajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ključao, ključala, ključalo | |
ključali, ključale, ključala |
1. | biti u stanju u koje zagrijavanjem dolazi tekućina ili žitka masa; vreti, živjeti |
2. | pren. biti u vrevi; komešati se, vrvjeti |