kompromitírati
kompromitírati (koga, što, se) dv. 〈prez. kompromìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kompromìtīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kompromitirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kompromitiram |
| 2. | kompromitiraš |
| 3. | kompromitira |
| množina | |
| 1. | kompromitiramo |
| 2. | kompromitirate |
| 3. | kompromitiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kompromitirat ću |
| 2. | kompromitirat ćeš |
| 3. | kompromitirat će |
| množina | |
| 1. | kompromitirat ćemo |
| 2. | kompromitirat ćete |
| 3. | kompromitirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kompromitirah |
| 2. | kompromitiraše |
| 3. | kompromitiraše |
| množina | |
| 1. | kompromitirasmo |
| 2. | kompromitiraste |
| 3. | kompromitirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | kompromitirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kompromitirao sam |
| 2. | kompromitirao si |
| 3. | kompromitirao je |
| množina | |
| 1. | kompromitirali smo |
| 2. | kompromitirali ste |
| 3. | kompromitirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kompromitirao |
| 2. | bio si kompromitirao |
| 3. | bio je kompromitirao |
| množina | |
| 1. | bili smo kompromitirali |
| 2. | bili ste kompromitirali |
| 3. | bili su kompromitirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kompromitiraj |
| množina | |
| 1. | kompromitirajmo |
| 2. | kompromitirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kompromitirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| kompromitiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kompromitirao, kompromitirala, kompromitiralo | |
| kompromitirali, kompromitirale, kompromitirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| kompromitiran, kompromitirana, kompromitirano | |
| kompromitirani, kompromitirane, kompromitirana | |
Definicija
| 1. | (u)činiti da tko izgubi dobru reputaciju; (o)sramotiti koga, (o)brukati |
| 2. | (se) (i)zgubiti dobar glas; (o)sramotiti se |
Etimologija
✧ njem. kompromittieren ← lat. compromittere
