komutírati
komutírati dv. 〈prez. komùtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
komutirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | komutiram |
2. | komutiraš |
3. | komutira |
množina | |
1. | komutiramo |
2. | komutirate |
3. | komutiraju |
futur | |
jednina | |
1. | komutirat ću |
2. | komutirat ćeš |
3. | komutirat će |
množina | |
1. | komutirat ćemo |
2. | komutirat ćete |
3. | komutirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | komutirah |
2. | komutiraše |
3. | komutiraše |
množina | |
1. | komutirasmo |
2. | komutiraste |
3. | komutirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | komutirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | komutirao sam |
2. | komutirao si |
3. | komutirao je |
množina | |
1. | komutirali smo |
2. | komutirali ste |
3. | komutirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam komutirao |
2. | bio si komutirao |
3. | bio je komutirao |
množina | |
1. | bili smo komutirali |
2. | bili ste komutirali |
3. | bili su komutirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | komutiraj |
množina | |
1. | komutirajmo |
2. | komutirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
komutirajući | |
glagolski prilog prošli | |
komutiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
komutirao, komutirala, komutiralo | |
komutirali, komutirale, komutirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
komutiran, komutirana, komutirano | |
komutirani, komutirane, komutirana |