kȍknuti
kȍknuti (koga, što, se) svrš. 〈prez. -nēm, pril. pr. -ūvši, imp. kȍkni, prid. trp. kȍknūt〉,
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koknem |
| 2. | kokneš |
| 3. | kokne |
| množina | |
| 1. | koknemo |
| 2. | koknete |
| 3. | koknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koknut ću |
| 2. | koknut ćeš |
| 3. | koknut će |
| množina | |
| 1. | koknut ćemo |
| 2. | koknut ćete |
| 3. | koknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | koknuh |
| 2. | koknu |
| 3. | koknu |
| množina | |
| 1. | koknusmo |
| 2. | koknuste |
| 3. | koknuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koknuo sam |
| 2. | koknuo si |
| 3. | koknuo je |
| množina | |
| 1. | koknuli smo |
| 2. | koknuli ste |
| 3. | koknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koknuo |
| 2. | bio si koknuo |
| 3. | bio je koknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo koknuli |
| 2. | bili ste koknuli |
| 3. | bili su koknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kokni |
| množina | |
| 1. | koknimo |
| 2. | koknite |
| glagolski prilog prošli | |
| koknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koknuo, koknula, koknulo | |
| koknuli, koknule, koknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| koknut, koknuta, koknuto | |
| koknuti, koknute, koknuta | |
Etimologija
✧ vidi kȍkōš
