koinȇ
koinȇ (koìnē) m i ž 〈G -a〉
Definicija
lingv.
| 1. | pov. zajednički jezik Grka u doba helenizma |
| 2. | zajednički (i to govorni) jezik kojim se služi veći broj govornika različitih dijalekata |
Etimologija
✧ grč. koinḗ (diálektos) ← koinós: zajednički
