kočìjāš
kočìjāš m 〈G kočijáša〉
jednina | |
---|---|
N | kočijaš |
G | kočijaša |
D | kočijašu |
A | kočijaša |
V | kočijašu |
L | kočijašu |
I | kočijašem |
množina | |
N | kočijaši |
G | kočijaša |
D | kočijašima |
A | kočijaše |
V | kočijaši |
L | kočijašima |
I | kočijašima |
1. | onaj koji tjera konja u zaprezi, u kočiji |
2. | pren. onaj koji govori prostote, koji prostači |
3. | (Kočijaš) zviježđe na S nebu, Auriga |