Hrvatski jezični portal

kolìmātor

kolìmātor (kolimȃtor) m

Definicija
1. vojn. tehn. optička nišanska sprava na lakim protuavionskim topovima ili mitraljezima velikog kalibra
2. fiz. a. aparat koji proizvodi paralelan snop zračenja; koristi se u spektrometrima, teleskopima itd., kolimatori za snopove nabijenih čestica i X zraka sustavom otvora i zaslona ograničavaju dimenziju snopa na željeni iznos b. mali pomoćni teleskop fiksiran na veliki teleskop, služi za lakše usmjeravanje velikog teleskopa prema željenom objektu
Etimologija
engl. collimator ≃ lat. collineare: usmjeriti pravolinijski, usp. kolinearnost