kolabírati
kolabírati () dv. 〈prez. kolàbīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. kolàbīrān, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
kolabirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | kolabiram |
2. | kolabiraš |
3. | kolabira |
množina | |
1. | kolabiramo |
2. | kolabirate |
3. | kolabiraju |
futur | |
jednina | |
1. | kolabirat ću |
2. | kolabirat ćeš |
3. | kolabirat će |
množina | |
1. | kolabirat ćemo |
2. | kolabirat ćete |
3. | kolabirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | kolabirah |
2. | kolabiraše |
3. | kolabiraše |
množina | |
1. | kolabirasmo |
2. | kolabiraste |
3. | kolabirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | kolabirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | kolabirao sam |
2. | kolabirao si |
3. | kolabirao je |
množina | |
1. | kolabirali smo |
2. | kolabirali ste |
3. | kolabirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam kolabirao |
2. | bio si kolabirao |
3. | bio je kolabirao |
množina | |
1. | bili smo kolabirali |
2. | bili ste kolabirali |
3. | bili su kolabirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | kolabiraj |
množina | |
1. | kolabirajmo |
2. | kolabirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
kolabirajući | |
glagolski prilog prošli | |
kolabiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
kolabirao, kolabirala, kolabiralo | |
kolabirali, kolabirale, kolabirala |