kòmita
kòmita (kòmito) m 〈N mn -e〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | komita |
| G | komite |
| D | komiti |
| A | komitu |
| V | komito |
| L | komiti |
| I | komitom |
| množina | |
| N | komite |
| G | komita |
| D | komitama |
| A | komite |
| V | komite |
| L | komitama |
| I | komitama |
Definicija
pov. oružani pobunjenik protiv vlasti u europskoj Turskoj (na Balkanu) kao dijelu Osmanskog Carstva
Etimologija
✧ grč. kómēs ← lat. comes: pratilac, drug
