komèšati se
komèšati se nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
komešati | |
prezent | |
jednina | |
1. | komešam |
2. | komešaš |
3. | komeša |
množina | |
1. | komešamo |
2. | komešate |
3. | komešaju |
futur | |
jednina | |
1. | komešat ću |
2. | komešat ćeš |
3. | komešat će |
množina | |
1. | komešat ćemo |
2. | komešat ćete |
3. | komešat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | komešah |
2. | komešaše |
3. | komešaše |
množina | |
1. | komešasmo |
2. | komešaste |
3. | komešahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | komešao sam |
2. | komešao si |
3. | komešao je |
množina | |
1. | komešali smo |
2. | komešali ste |
3. | komešali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam komešao |
2. | bio si komešao |
3. | bio je komešao |
množina | |
1. | bili smo komešali |
2. | bili ste komešali |
3. | bili su komešali |
imperativ | |
jednina | |
2. | komešaj |
množina | |
1. | komešajmo |
2. | komešajte |
glagolski prilog sadašnji | |
komešajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
komešao, komešala, komešalo | |
komešali, komešale, komešala |
1. | u istom prostoru, kretati se u svim pravcima i smjerovima bez reda motati se u mjestu [komešati se u snu]; miješati se, vrpoljiti se |
2. | pren. pokazivati ili davati da se nasluti nemirno kretanje (buna, nelagoda, znatiželja i sl.) [u masi je nastalo komešanje] |