koordinírati
koordinírati (koga, što, se) dv. 〈prez. koordìnīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. koordìnīrān, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| koordinirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | koordiniram |
| 2. | koordiniraš |
| 3. | koordinira |
| množina | |
| 1. | koordiniramo |
| 2. | koordinirate |
| 3. | koordiniraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | koordinirat ću |
| 2. | koordinirat ćeš |
| 3. | koordinirat će |
| množina | |
| 1. | koordinirat ćemo |
| 2. | koordinirat ćete |
| 3. | koordinirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | koordinirah |
| 2. | koordiniraše |
| 3. | koordiniraše |
| množina | |
| 1. | koordinirasmo |
| 2. | koordiniraste |
| 3. | koordinirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | koordinirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | koordinirao sam |
| 2. | koordinirao si |
| 3. | koordinirao je |
| množina | |
| 1. | koordinirali smo |
| 2. | koordinirali ste |
| 3. | koordinirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam koordinirao |
| 2. | bio si koordinirao |
| 3. | bio je koordinirao |
| množina | |
| 1. | bili smo koordinirali |
| 2. | bili ste koordinirali |
| 3. | bili su koordinirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | koordiniraj |
| množina | |
| 1. | koordinirajmo |
| 2. | koordinirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| koordinirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| koordiniravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| koordinirao, koordinirala, koordiniralo | |
| koordinirali, koordinirale, koordinirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| koordiniran, koordinirana, koordinirano | |
| koordinirani, koordinirane, koordinirana | |
Definicija
uskladiti/usklađivati [koordinirati akcije; koordinirati napore]
Etimologija
✧ njem. koordinieren ≃ ko- + ordo: red, položaj
