kòpnjeti
kòpnjeti () nesvrš. 〈prez. kòpnīm, pril. sad. kòpnēći, gl. im. -ēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| kopnjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | kopnim |
| 2. | kopniš |
| 3. | kopni |
| množina | |
| 1. | kopnimo |
| 2. | kopnite |
| 3. | kopne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | kopnjet ću |
| 2. | kopnjet ćeš |
| 3. | kopnjet će |
| množina | |
| 1. | kopnjet ćemo |
| 2. | kopnjet ćete |
| 3. | kopnjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | kopnjah |
| 2. | kopnjaše |
| 3. | kopnjaše |
| množina | |
| 1. | kopnjasmo |
| 2. | kopnjaste |
| 3. | kopnjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | kopnio sam |
| 2. | kopnio si |
| 3. | kopnio je |
| množina | |
| 1. | kopnjeli smo |
| 2. | kopnjeli ste |
| 3. | kopnjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam kopnio |
| 2. | bio si kopnio |
| 3. | bio je kopnio |
| množina | |
| 1. | bili smo kopnjeli |
| 2. | bili ste kopnjeli |
| 3. | bili su kopnjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | kopni |
| množina | |
| 1. | kopnimo |
| 2. | kopnite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| kopneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| kopnio, kopnjela, kopnjelo | |
| kopnjeli, kopnjele, kopnjela | |
Definicija
| 1. | nestajati s tla otpuštanjem hladnoće (o snijegu) |
| 2. | pren. tjelesno slabjeti, postajati slab i neotporan [kopni svakim danom]; gasiti se, nestajati (o osobi) |
Etimologija
✧ v. kopno
