konjùnkcija
konjùnkcija ž
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | konjunkcija |
| G | konjunkcije |
| D | konjunkciji |
| A | konjunkciju |
| V | konjunkcijo |
| L | konjunkciji |
| I | konjunkcijom |
| množina | |
| N | konjunkcije |
| G | konjunkcija |
| D | konjunkcijama |
| A | konjunkcije |
| V | konjunkcije |
| L | konjunkcijama |
| I | konjunkcijama |
Definicija
| 1. | istodobno zbivanje dvaju događaja, procesa i sl.; podudarnost |
| 2. | a. lingv. odnos povezivanja dvaju pojmova da bi se napravio treći, i to tako da se spoje sadržaji polaznih pojmova [formalna činjenica + pravna činjenica = formalno-pravna činjenica]; sastavljanje b. gram. nepromjenjiva vrsta riječi kojom se povezuju dvije riječi, skupine riječi ili rečenice; veznik |
| 3. | astron. trenutak u kome se neki planet nađe na istom pravcu sa Suncem i Zemljom ili položaj dvaju planeta koji se u isto vrijeme nađu na istom pravcu |
| 4. | log. logička operacija koja izjavama A i B pridružuje izjavu »A i B«, dobivena izjava istinita je samo ako su A i B obje istinite |
Etimologija
✧ lat. coniunctio ≃ coniunctivus (modus)
