kònjīć
kònjīć m 〈G konjíća〉
jednina | |
---|---|
N | konjić |
G | konjića |
D | konjiću |
A | konjića |
V | konjiću |
L | konjiću |
I | konjićem |
množina | |
N | konjići |
G | konjića |
D | konjićima |
A | konjiće |
V | konjići |
L | konjićima |
I | konjićima |
1. | dem. od konj |
2. | glazb. izrezbarena daščica od javorova drva preko koje se natežu žice na gudaćim instrumentima; postavlja se između oba f otvora |